18) Moj Milano jabuko sa grane

Bio sam u Milanu. Kisilo je – rain and dogs.Od momenta kad krocismo na tlo opstine centar grada Milana pocelo je padat. Prvo sto smo, htjeli/ne htjeli, uocili je bila slika zgodne, polugole mace koja reklamira nesto sasvim novo od D&G dvojca – sat, haljinu, strample, brushalter – nisam siguran, a mislim da publika ne zna, pola pola mi ne igra nikakvu ulogu…nista, zvacu prijatelja.Odmah do zgodne, nazalost samo na slici (al zato jako velikoj slici) mace stajase zgodan i mladjahan dasa. On, opet prenosi poruku da u nekim brandiranim jeans pantolama (popularno farmerkama) i kad si go od pasa i svi ti se misici vide nije hladno.Ok, pomislih – ovo je Milano glavni grad mode, mozda vidim Naomi, Evu ili neku drugu super duper foto session manekenjku. Sve je upucivalo na pozitivan ishod mojieh nadanja. No, ubrzo zatim nada se potpuno ugasi. Ne prodje ni 5 min, izadjosmo iz impresivne Milano centrale stanice i na onoj, plavoj zastitinoj ogradi koja stiti slucajne i namjerne prolaznike od gradjevinskih radova opet neke slike. E sad nema modela, nego naki talijanski klovnovi, zabavljaci djece sa djecom iz raznih krajeva svijeta. Npr, burma, nepal,  pakistan, burkina faso,albanija i, divna li cuda, nase drage BiH. Bili ljudi u zavidovicima i slikali se sa tamosnjim razdraganim bosanskim malisanima. Naravno, da bi se zadovoljio nacionalni reciprocitet ima tu slika i malih bosnaskih srba iz republike srba u BiH (op.a. ova geo definicija dolazi od klovnova).Sta bi, odma nam je Milano reko dje je nama mjesto! Uzesmo onu F-ovu foto kameru i ovjekovjecismo taj trenutak. Jebaji ga.

Podjosmo u potragu za hotelom zvucnog imena Rex. Za poznavaoce travnicke moderne istorije i urbanih legendi iskoristicu ovu prilku da se zajedno sjetimo ovijek opasnog i na granici bjesnog psa rexa koji je bio vjerni strazar zgrade (a ujedno i naselja – mali je to grad, al ga voliiim) ‘Koreja’.Zgrade poznate po tome da je tu rodjen i odrastao poznati travnicki pop-rok pjevac – i seid i memic i vajta.

Hotel bi smjesten na jugoistoku milana, koji nema veze sa milanom. Ustvari to je bliski istok. Imena radnji na arapskom, ljudi iz tih dijelova svijeta, govorni jezik – turski i arapski. kako smo prispjeli taman poslije dzume, a hotel nam bio pored dzamije/islamskog centra, mislim da smo ih sve odjednom vidjeli.Odma tu se nalazi i kuglana, pa eto CLUB24 moze na pripreme navratiti. Uglavnom, bilo je dobro vidjeti ovaj dio Milana, nema sanse da bi dobili full picture da smo odsjeli u luxury hotelu u centru grada Park Hayat Milano. A nema sanse da bi odsjeli u tom hotelu jer od kud rapa arane? Kontas? Rex je bio ko iz filma ”prljave male stvari” i imo sam neki osjecaj da su snimali one ‘liga sampiona’ filmove.Vidio sam par nekih koji bi mogli lako biti protagonisti tih i takvih filmova. Mozda grjesim dusu, oprostite mi svi ako sam naklonjen predrasudama. I da, nije bilo grijanja u sobi…mada smo uljudno i nekoliko puta zamolili jaru recepcionara da ” de vidi to svega ti”.

Krenuli u carsiju – da vidimo Duomo. 5 bus stanica + 5 metro stanica i eto nas tamo za tili cas. Puno ljudi, nidje kabrioleta punog golih manekenki.Mozda zbog kise. Impresivan centar nema sta. Sve okiceno, onako za bozica arane. Svaorovski okacio jelku sa dijamantima i drotovi je cuvaju.Svi se slikaju i sve je skupoooooo.I gledanje izloga je skupo.Bilo smo  u Via Monte Napoleone – tu su butici i centralni ofisi svih modnih kuca koje gledamo na fTV na kablovskoj ili satelitskoj. Kisa. Mokri.Aperitivo. Mokri.Hladno.Hotel.Odmor.Vanka u Scimie – majmun. Dobar, fin cousy bar.Neki jazz. Bili u naiviglie – zona za izac.Puno nekih malih kanala i okolo kafane, kebapnice, restorani, klubovi, pijana i pomalo agresivna mladez.Sta ces, nek se djeca biju.