11) Jah

Sta reci nakon svega ovoga? Cega? Ma neam pojma kako da pocnem…pa tako mislim, mislim i umjesto da nastavim mislit, ja napisem. E sad, kako se ne valja vracat, ja se nisam vratio, tj izbris'o to sta sam napis'o , nego brate nastavio. I vidi dokle me to dovelo.

E sta sad? Aha, sjetio sam se. Dakle, kod mene nema bas nista novo. Ova,a i iduca sedmica mi je all skola dedikejted i bogami koliko se da naslutit nece bit nista drugacije ni u narednih nekoliko mjeseci. Novo kod Luigi-a je to da je, nekim cudom, dok sam postavio onaj post (tek sad sam skonto sto se post tako zove) i otiso kuci (cuj kuci!) vidio da je cojek skino cipele i po kuci hoda u japankama. Masala, reko naglas, ne ocekivajuci da ce me veza iz Bari-a razumjeti. F i F se kao medjusobno poibretise i zivot nastavi da ide svojim tokom. Malo smo se poceli druzit s Nidzom (tako ga odmilja zovemo), vec nam je neke slike pokaziv'o, bio cojek sa svoje 24 godine godinu u spaniji, godinu u australiji, par mjeseci u aziji…Znam, znam..normala, al dzaba moram ja to napisat. Bosanac se malo cudi. Pa sta.

Tako smo na kraju i dobili cimera. U Lignan-u, na samom pocetku skolovanja, mi svima simpaticni i onako dragi i tako upoznajemo se i naravno pricamo od kud u Trstu, gdje zivimo, kako nam je, odkud lova jarane i te stvari. E onda se u F, F i meni probudi bosanac u namaa i krenemo se mi hvalit. Te imamo dzeparac, te placaju nam skolu, te placaju nam stan i na kraju kazemo kako ima jos jedna dobra soba prazna, doduse treba se platit, al ima. Haj sto smo se hvalili za vulo – ko kad je nema kod nas nikad, a ovdje sve lafo zapadnjaci pa ti nekako dusa da te sve pitaju: ”Pa kako?Jooj! Hocu i ja!”  Al sto sobu spomenusmo? Nije teambuilding posteno ni okancan bio Nikola kaza da bi on s nama. Normala brate, booyroom!